U utorak, 13. maja, dan uoči praznika Svetog proroka Jeremije, mališani, okićeni zvončićima, prema običaju kreću u obilazak domaćinstava. Ova lepa i drevna tradicija, duboko ukorenjena u narodnim verovanjima, i danas živi u mnogim delovima Srbije – naročito u selima, gde se običaji pažljivo čuvaju i prenose s kolena na koleno.
Deca u ulozi Jeremija
Uoči praznika, deca se okupljaju i ukrašavaju zvončićima, krećući u posetu domaćinstvima koja su spremna da ih prime. Uz zvuke zvončića i prigodnu pesmu, mališani prave buku kako bi, prema narodnom verovanju, oterali zmije iz sela i njegove okoline. Pesma koju tom prilikom pevaju deca glasi ovako:
Jeremija u polje,
a sve zmije u more!
Samo jedna ostala,
za zlo njeno ostala.Oba oka izbila,
na dan trna glogova,
na četiri šipova,
zlu kob izela.
Domaćini ih u znak zahvalnosti i poštovanja prema običaju daruju jajima, slatkišima ili novcem – čime se, iz generacije u generaciju, čuva duh zajedništva i tradicije.
Verovanja i zabrane
Prema narodnim verovanjima, na dan Svetog proroka Jeremije ne bi trebalo koristiti britve, igle ili konce, jer se veruje da bi to moglo privući zmije tokom godine. Takođe, ne preporučuje se češljanje niti nošenje odvezanih pertli ili končića koji se vuku po zemlji, kako bi se izbegla “privlačnost” za zmije.
Poljaranija i Poljobranija
Vreme oko Svetog Jeremije u narodu se naziva Poljaranija, jer tada počinje intenzivan rad na njivama i izlazi se rano na polje. Istovremeno, poznato je i kao Poljobranija – tada se stoci zabranjuje da pase po mladom žitu ili pašnjacima koji će tog leta biti košeni. Ovaj period obeležava početak ozbiljnih poljoprivrednih aktivnosti i označava prelazak u letnju sezonu rada.
O Svetom proroku Jeremiji
Sveti prorok Jeremija bio je jedan od najznačajnijih proroka Starog zaveta, rođen oko 600. godine pre Hrista u levitskom gradu Anatotu, nedaleko od Jerusalima. Poticao je iz svešteničke porodice i bio je predodređen za proroka još pre rođenja, prema rečima Gospodnjim: „Pre nego te sazdah u utrobi, poznah te; i pre nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te“ (Jeremija 1,5).
Svoju proročku službu započeo je veoma mlad, u petnaestoj godini, za vreme vladavine cara Josije. Njegova proročanstva, koja su često upozoravala na idolopoklonstvo i moralni pad naroda, dovela su ga u sukob s vlastima, zbog čega je bio proganjan i zatvaran. Uprkos tome, ostao je veran svom pozivu, proričući pad Jerusalima i ropstvo pod Vavilonjanima. Njegove reči i dela ostavili su dubok trag u istoriji i duhovnosti, a njegova vernost Bogu i narodu čine ga jednim od najpoštovanijih proroka u hrišćanskoj tradiciji.
Ovi običaji, iako potiču iz davnih vremena, i dalje žive u srcima ljudi koji neguju svoju kulturnu baštinu. Jeremijin dan je prilika da se podsetimo na bogatstvo narodnih verovanja i važnost očuvanja tradicije.