Šta treba da znate o Toplici?
Toplica je najveća leva pritoka Južne Morave i kao takva pripada crnomorskom slivu. Ime je dobila po nizu toplih voda koje izbijaju iz dubine zemlje, gotovo svuda duž njenog toka. Izvire ispod Suvog Rudišta, jednog od južnih vrhova na Kopaoniku, a uliva se u Južnu Moravu kod mesta Doljevac. Od izvora do ušća duga je 136 km, a njen sliv zahvata površinu od oko 2.180 kvadratnih kilometara.
Tok Toplice predstavlja kompozitnu dolinu u kojoj se smenjuju klisure i kotline. U gornjem delu toka protiče uskom i dubokom dolinom, pa se u narodu odomaćio naziv „Toplica Tijesna“. U ovom delu, široka je do 15 metara, a duboka maksimalno jedan metar. Nizvodno od Kuršumlije protiče kroz dolinu duboku do 500 metara. Dolina je širine 20 metara, sa maksimalnom dubinom od 1,5 metara, i nekada se ovaj deo toka zvao „Toplica Ravna“. Dalje, kod Prokuplja, reka se sužava pre nego što uđe u ravnicu Dobriča. Pri ušću zaista podseća na ravničarsku reku širine 25–35 metara sa izrazito meandarskim tokom.
Toplica protiče kroz Prolom Banju, Kuršumliju (ovde se ulivaju Banjska reka i Kosanica – kod manastira Mačkovac), kroz atare opštine Žitorađa, Prokuplje (gde deli grad na dva dela), Donju Toponicu i Doljevac. Njena najznačajnija pritoka je Kosanica, koja protiče pored Đavolje Varoši. Dolinom ove dve reke izgrađena je železnička pruga koja povezuje Pomoravlje sa Kosovom preko Merdarskog prevoja.
Ova neobična reka imala je značajnu ulogu u istoriji Prokuplja, naročito u srednjem veku, kada je na brdu Hisar bilo podignuto utvrđenje, a reka je predstavljala deo odbrambenog sistema. Danas, na njenoj levoj obali, možete videti kulu sa koje se branila tvrđava.
Šta je epigenija – prirodni fenomen Toplice?
Najzanimljiviji deo toka reke Toplice nalazi se kod Prokuplja, gde više od dva kilometra teče u kontra smeru. Epigenija Toplice, kao jedinstven fenomen u Evropi, uvrštena je u turističku ponudu grada Prokuplja, ali je za sada ovaj deo reke i dalje veoma teško pristupačan posetiocima. Termin epigenija prvi je ustanovio naš čuveni naučnik i geograf Jovan Cvijić.
Prolazeći kroz Prokuplje, Toplica pravi dve epigenetske doline. Ovakve pojave javljaju se u prirodi kada se reka nenormalno useca u više zemljište od otpornijih stena, iako se u neposrednoj blizini nalazi niže zemljište sačinjeno od mekših stena. A kako je došlo do toga?
Proces usecanja Toplice star je oko 25 miliona godina. Kao što je poznato, na prostoru današnje Panonske nizije nekada je postojalo more čiji se zaliv zavlačio čak između planina Jastrepca i Pasjače. Po povlačenju vode, ostalo je zaravnjeno dno između ovih brda i njime je potekla Toplica. Pri ulasku u Prokuplje, Toplica obilazi brdo Hisar gotovo u punom krugu i zatim teče kroz sredinu grada, deleći ga na dva dela.
Međutim, obilazeći brdo, Toplica nije uspela da probije korito u pravcu u kojem je tekla, pa skreće u potpuno suprotnom pravcu. Od Kuršumlije do Prokuplja teče sa severoistoka, a zatim kreće prema jugozapadu, formirajući bukvalno paralelno korito dužine oko 1 kilometar. Obe tačke na kojima se dešava ovaj prirodni fenomen nalaze se na maloj udaljenosti: prva je oko brda Hisar, u centru grada, a druga, manja, kod brda Guba, prema izlazu iz Prokuplja ka Žitorađi.
Ukoliko posmatrate tok reke sa brda Hisar, najviše tačke u gradu, videćete kako Toplica teče uzbrdo.
Kako promovisati ovakvo čudo prirode?
Nedaleko od Prokuplja nalazi se jedno drugo čudo prirode koje je, od svih evropskih kandidata, bilo najbolje plasirano u izboru za Sedam svetskih čuda prirode – u pitanju je Đavolja varoš. Preko 200 kamenih kula, priča o đavoljem venčanju i đavolja voda izuzetno su privlačne i domaćim i stranim turistima.
Kako bi se obogatila ponuda Topličkog okruga, trebalo bi uvesti što više atrakcija u regularne ture – a jedna takva je sigurno prirodni fenomen Toplice. Svi bi želeli da vide reku koja teče uzbrdo! Nažalost, predeo oko Toplice je zarastao u travu i nije pristupačan.
Tu na scenu treba da stupi Turistička organizacija Prokuplja, koja bi konstantno pisala projekte i tražila sredstva za sređivanje obale reke i popularizaciju vidikovca na Hisaru, sa kojeg bi turisti mogli da posmatraju ovaj jedinstveni fenomen na starom kontinentu.