Politički paradoks Topličkog okruga: zašto vlast ubedljivo pobeđuje tamo gde se najteže živi?
Toplički okrug, jedan je od najsiromašnijih regiona u Srbiji. Ko je kriv za kontinuirano zanemarivanje ovog kraja? Kada decenijama ne dobijate ni osnovnu infrastrukturu, ni radna mesta, ni perspektivu, logično je zapitati se:
Da li smo mi građani ove države? Jer, po onome što dobijamo – i po načinu na koji nas se vlast seti samo pred izbore – deluje da nikada nismo na listi prioriteta. Nosioci vlasti u Beogradu treba da se zapitaju gde je Srbija, Beograd i okolina ili je Srbija i u Žitorađi, Crnoj Travi u Bojniku u kome je zabeležena najmanja prosečna neto zarada od svega 65.698,00 dinara.
Plate u Topličkom okrugu: Gde smo u odnosu na ostatak Srbije?
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za decembar 2024. možemo otkriti značajne razlike u prosečnim neto zaradama između opština Topličkog okruga i beogradskih opština sa najvišim primanjima.
Toplički okrug:
Prokuplje – 82.670,00 dinara
Kuršumlija – 80.107,00 dinara
Blace – 76.334,00 dinara
Žitorađa – 75.100,00 dinara
Beogradske opštine sa najvišim zaradama:
Stari grad – 195.061,00 dinara
Vračar – 188.864,00 dinara
Novi Beograd – 180.106,00 dinara
Savski venac – 174.518,00 dinara
Razlika u prihodima: Najplaćenija opština u Beogradu, Stari grad, ima gotovo 2,6 puta veću prosečnu zaradu od opštine sa najnižom zaradom u Topličkom okrugu – Žitorađe.
Najplaćenija opština u Beogradu, Stari grad, ima gotovo 2,6 puta veću prosečnu zaradu od opštine sa najnižom zaradom u Topličkom okrugu – Žitorađe. pic.twitter.com/Y6q1iCbE5V
— Toplica Info (@toplica_info) March 27, 2025
Zbog ogromnih razlika u uslovima života, zbog osećaja zapostavljenosti i nejednakog tretmana, mladi iz Topličkog okruga masovno odlaze. Ostaju pusta sela, zarasle livade i staračka domaćinstva.
Sistematski se urušava jedan od najzdravijih i najplodnijih krajeva Srbije. A pitanje koje bi svi trebalo da postavimo je: Ko će da bere šljive? Ko će da obrađuje zemlju? Ko će da se bavi stočarstvom? Ko će da hrani Srbiju? Jer kada ode poslednji traktor, kada se ugasi poslednje svetlo na seoskom domaćinstvu – ne gubimo samo ljude, već i temelje sopstvene budućnosti.
Šta se krije iza dominantne podrške Srpskoj naprednoj stranci u mestima gde se najteže živi?
U opštinama kao što su Blace, Žitorađa, Kuršumlija i Prokuplje, SNS je osvojio i do 80% glasova. Paradoksalno, upravo u tim mestima su prosečne plate među najnižima u Srbiji, a nezaposlenost i iseljavanje mladih i dalje uzimaju maha.
U opštinama kao što su Blace, Žitorađa, Kuršumlija i Prokuplje, SNS je osvojio i do 80% glasova. Paradoksalno, upravo u tim mestima su prosečne plate među najnižima u Srbiji, a nezaposlenost i iseljavanje mladih i dalje uzimaju maha. pic.twitter.com/BSdgeFZiFV
— Toplica Info (@toplica_info) March 27, 2025
Zašto ljudi glasaju za vlast koja je delom odgovorna za ovakvo stanje? Da li je u pitanju politička lojalnost, strah, očekivanja ili samo duboko ukorenjena navika?
Egzistencijalna zavisnost od države
U malim sredinama država je često najveći poslodavac. Škole, bolnice, javna preduzeća i lokalna administracija predstavljaju glavne izvore sigurnih primanja. U takvom ambijentu, posao je privilegija, a ne pravo. Mnogi se plaše da bi otvorena podrška opoziciji mogla da ugrozi njihov status, pa čak i egzistenciju.
Medijska zatvorenost i niska politička pismenost
U Topličkom okrugu retko ko ima pristup nezavisnim medijima ili kritičkom mišljenju. Nacionalne televizije i lokalni mediji pod kontrolom vlasti oblikuju javno mnjenje. Kada je jedina istina ono što se prikazuje na ekranu, alternativa se ne vidi – ili se vidi kao opasnost.
Predizborni pokloni i sitne koristi
Neposredno pred izbore, ulice se asfaltiraju, dele se paketi socijalne pomoći, stižu obećanja o investicijama i otvaranju radnih mesta. Građani ovo doživljavaju kao konkretnu brigu vlasti o „malom čoveku“. Iako su to kratkoročni gestovi, u okruženju gde se retko nešto menja, oni imaju snažnu simboličku vrednost.
Psihologija siromaštva
Siromaštvo ne rađa bunt – rađa umor, apatiju i strah. Ljudi su skloni da podrže „poznato zlo“ umesto da rizikuju sa nečim novim. Mnogi veruju da promena neće doneti boljitak, pa ni ne pokušavaju da je izazovu.
Da li glas za vlast u siromaštvu znači da ljudi vole svoj položaj – ili da se plaše da bi bez te vlasti bilo još gore?
Opozicija koja ne dopire do periferije
Većina opozicionih stranaka se fokusira na Beograd i veće gradove. Retko se pojavljuju u Prokuplju ili Žitorađi, ne poznaju lokalne probleme i ne nude konkretna rešenja. Bez jake lokalne alternative, vlast ostaje jedina realna opcija.
Glasanje za vlast u najsiromašnijim delovima Srbije nije izraz podrške njenim rezultatima, već pre svega izraz straha, zavisnosti, niskih očekivanja i nedostatka vere u promenu. U tom kontekstu, pravo pitanje nije zašto ljudi glasaju za one koji su odgovorni za siromaštvo – već zašto još niko nije uspeo da im ponudi stvarnu nadu da može biti drugačije.