Predsednik Srbije Aleksandar Vučić posetio je pre dva dana opštinu Žitorađa, gde je sa ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Draganom Glamočićem i lokalnim rukovodstvom obišao radove na obnovi kuća koje su izgorele u nedavnim požarima koji su zahvatili opštinu. Zvanični program posete obuhvatao je obilazak naselja Novo Momčilovo i Konjarnik.
Šta se vidi, a šta se ne vidi?
Predsednikovo prisustvo u Novom Momčilovu i Konjarniku, uz obećanja o brzoj obnovi i konkretnoj pomoći za pogođene porodice svakako predstavlja važan korak ka oporavku i osećaju da nisu prepušteni sami sebi. Međutim, takve posete, koliko god bile značajne u humanom i političkom smislu, otvaraju i pitanja o doslednosti, ravnoteži i komunikaciji države prema svim građanima. Dok su pojedina domaćinstva dobila konkretnu pomoć i pažnju najviših funkcionera, druga, jednako pogođena, nisu ni pomenuta, niti je javnosti predočeno da će njihova situacija uskoro biti rešena.
Naravno, postoji realna šansa da izbor mesta za posetu nije politički motivisan, već organizaciono uslovljen – ali upravo zbog toga je od suštinske važnosti da institucije komuniciraju sa građanima jasno, ravnomerno i blagovremeno (recimo, da se naknadno oglase i kažu da će u narednim danima predstavnici države obići i preostala mesta i tako jasno stave do znanja da niko nije zaboravljen), kako bi se takve sumnje izbegle.
Saradnja privatnika i države
Vučić je tokom obilaska naglasio da obnova oštećenih i uništenih domaćinstava ne zavisi isključivo od državnog budžeta, već i od solidarnosti privatnog sektora. Prema njegovim rečima, pomoć je obezbeđena zahvaljujući donacijama 25 privatnih firmi koje su brzo reagovale nakon gašenja požara. Dodatna sredstva, namenjena najugroženijima, izdvojena su i kroz programe Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Administrativne prepreke
Iako je obnova pogođenih domaćinstava već započeta uz podršku države i privatnih donatora, predsednik Vučić je tokom posete ukazao da se 43 prijave za pomoć i dalje nalaze van procedure, uglavnom zbog administrativnih prepreka kao što su nerešeni imovinsko-pravni odnosi.
„Ne zanima me papirologija. Ako imaju imovinske odnose sada, imaće ih i ubuduće. Dajte da ljudima rešimo krov nad glavom.”
Pojedini meštani su izneli primedbe da nisu znali za javni poziv za pomoć jer je obaveštenje bilo objavljeno samo na opštinskom sajtu. To je, po njihovim rečima, mnogima onemogućilo da konkurišu. Vučić je kritikovao takav pristup
„Opštinski sajt? Je l’ me zavitlavate? Idite po selima i popisujte.”
Problem telekomunikacije
Tokom razgovora sa meštanima, predsednik Vučić je saznao za ozbiljne probleme sa telefonskim vezama izazvanim oštećenjem stubova tokom požara. Odmah potom je kontaktirao direktora Telekoma, Vladimira Lučića, zahtevajući hitnu intervenciju kako bi najugroženiji stanovnici dobili adekvatnu komunikacionu infrastrukturu.
„Deo novca usmerite na pomoć najugroženijima, a ne na bespotrebne serije. Smanjite finansiranje za sport, pa makar malo, i usmerite sredstva prema narodu.“

Šta je sa sistemom?
Vučićev pristup u ovom slučaju može se sagledati iz nekoliko uglova. Sa jedne strane, direktan i često impulsivan stil komunikacije, može se tumačiti i kao pokušaj distanciranja od lokalnih propusta i stavi na stranu „običnog čoveka“. Time se svakako gradi slika lidera koji je „na terenu“, koji vidi probleme i koji interveniše odmah. Međutim, taj pristup nosi i određene rizike. Ako predsednik preuzima ulogu ličnog posrednika u rešavanju operativnih problema, naročito grešaka koje dolaze iz partijskog aparata, onda se postavlja pitanje: gde je sistem? Zašto su institucije toliko disfunkcionalne da moraju da čekaju ličnu reakciju predsednika da bi uradile osnovne stvari?

U sistemu zavisnom od jednog čoveka, ni najosnovnije procedure ne funkcionišu bez njegove lične intervencije. A to nije model na kojem bi trebalo da počiva jedna odgovorna i stabilna država.
Kritike građana
Nakon posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića Žitorađi, Stranka slobode i pravde (SSP) oglasila se saopštenjem u kojem navodi da atmosfera na terenu nije bila „ni blizu euforična“ kako su to preneli pojedini mediji. Umesto uobičajenih aplauza, predsednik je, prema njihovim tvrdnjama, čuo niz kritika građana, naročito na račun lokalnih funkcionera i, kako se navodi, “partijskog kadra koji zloupotrebljava funkcije”.
Sporno igralište i vinograd
SSP je u saopštenju istakla slučaj Marka Milenkovića, za kog tvrde da je „preorao lokalno fudbalsko igralište“ kako bi proširio svoj vinograd. Taj vinograd je, prema njihovim rečima, ostao netaknut tokom požara koji su pogodili okolna sela, što izaziva sumnje kod dela javnosti. Opozicija postavlja pitanje da li je intervencija vatrogasnih službi bila selektivna i da li je imovina određenih pojedinaca svesno zaštićena.
