Niški kulturni centar organizuje književno veče posvećeno predstavlјanju zbirke pesama „Suncodani“ autora Saše Milovanovića Božomirovog, pesnika iz Toplice. Promocija će biti održana u ponedelјak, 7. aprila 2025. godine, u Maloj sali NKC-a, sa početkom u 18 sati.
O knjizi će, pored autora, govoriti književnici Dragan Ognjanović i Ljubiša Krasić.
Saša Milovanović Božomirov rođen je 1974. godine u Prokuplјu. Pored poezije, piše prozu i aforizme, a javnosti je poznat i kao glavni i odgovorni urednik književnog časopisa „Tok“. Urednik je književne i izdavačke delatnosti Doma kulture u Prokuplјu i inicijator više kulturnih manifestacija kao što su „Đurđevdanski književni konkurs“, „Sretenjski književni susreti“ i književno-biciklistička akcija „Od Doma do kuće“, posvećena piscu Radu Draincu.
Takođe je zaslužan za obnovu rada Književne omladine Prokuplјa i osnivanje zbornika KOP – projekta predstavlјanja živih i oživlјenih književnika Toplice. Autor je teksta i muzike himne Doma kulture u Prokuplјu.
Zbirka „Suncodani“ je zajedničko izdanje Narodne biblioteke „Rade Drainac“ Prokuplјe, Književnog društva „Rade Drainac“ i Niškog kulturnog centra.
Očekuje vas veče ispunjeno emocijom, svetlošću i rečima koje nose dah Toplice.
Upoznajte se sa poezijom Saše Milovanovića Božomirova
Donosimo vam jednu pesmu iz zbirke Suncodani autora Saše Milovanovića Božomirovog, ne bi li vam bar malo zagolicali pažnju i otvorili vrata u svet poezije koji ova zbirka donosi.
Ako me sačuvaš
(Saša Milovanović Božomirov, Suncodani, 7532)
Ako me sačuvaš dok ne prođu kiše, u liku istoka dalekog,
možda me iskopaju tvoji pijuci upornosti perpetuumobilske,
sem da tad već Jovanom nisam nadišao smrti ovučene, davno.
Anđelijanju možda, nema Tarabića, inoželjama pišemo sutra.
Plovidbe kad uzvode, mnoge nepomeničke hridi kriju, brzacima,
što obore godine, loše skrivaju, bez mira očekivanog, trudom,
nepodnošlјive sumračne dodire svetova usnulih, bistri suzom,
od pepelјavih sreda, što porane trinaest dana, kreni u novosvit.
Ako me nađeš, snegom skrivenog, od zima vetrovnih, dahni mi grudi,
oslušni čiji cvet miriše pod jezikom, dok dozivam proleća i nektar,
bez podsuknji, prsluka grubih, samo kožom, ako ne ispuha od samoće,
nastani se, kao da pahulјe nisu obznanile tragove sramnih ponornica.