Kosta Pećanac bio je srpski vojvoda, ratni veteran i jedan od vođa Topličkog ustanka 1917. godine. Njegovo ime se vezuje za herojske podvige tokom Prvog svetskog rata, ali i za kontroverznu ulogu tokom Drugog svetskog rata, zbog čega ostaje jedna od najzanimljivijih i najkontroverznijih ličnosti u srpskoj istoriji.
Rani život i vojnička karijera
Kosta Pećanac rođen je 1879. godine u selu Gojinovac kod Kuršumlije. Još kao mladić stupio je u vojsku i priključio se četničkom pokretu, gde se borio protiv osmanske vlasti na teritoriji tadašnje Stare Srbije i Makedonije. Njegova vojna karijera ubrzano je napredovala zahvaljujući njegovoj hrabrosti i sposobnosti vođenja gerilskih borbi.
Balkanski ratovi i Prvi svetski rat
Tokom Balkanskih ratova (1912–1913), Pećanac je učestvovao u borbama za oslobođenje južnih srpskih krajeva i Makedonije. Istakao se u borbama protiv osmanskih i bugarskih snaga, zbog čega je postao poznat kao sposoban gerilski ratnik.
Njegova najznačajnija uloga bila je u Prvom svetskom ratu, kada je predvodio četničke odrede u borbi protiv okupacionih bugarskih snaga. 1917. godine, postao je jedan od glavnih vođa Topličkog ustanka, narodnog otpora protiv bugarske i austrougarske okupacije Srbije. Ustanak je imao početni uspeh, ali je ubrzo brutalno ugušen, uz velika stradanja civilnog stanovništva.
Nakon sloma ustanka, Pećanac je uspeo da se probije do Solunskog fronta, gde je nastavio borbu do oslobođenja Srbije 1918. godine.
Period između ratova
Nakon rata, Pećanac je ostao aktivan u vojnom i političkom životu Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije). Bio je blizak vlastima i zadržao je svoj uticaj u četničkim krugovima. Tokom 1920-ih i 1930-ih, bio je na čelu Udruženja četnika za slobodu i čast otadžbine, organizacije koja je promovisala nacionalističke vrednosti i vojnu tradiciju.
U tom periodu, četnički pokret pod njegovim vođstvom postao je sve više vezan za vlast, čime je izgubio deo svoje ranije gerilske autonomije.
Drugi svetski rat i kontroverzna uloga
Početak Drugog svetskog rata 1941. godine zatekao je Pećanca kao jednog od najstarijih i najpoznatijih četničkih vođa. Isprva je bio očekivani lider otpora protiv nacističke i fašističke okupacije, ali je ubrzo sklopio sporazum sa vlastima Nedićeve Srbije i Nemcima, što je izazvalo veliki raskol unutar četničkog pokreta.
Pećanac je formirao odrede lojalne okupacionim vlastima, koji su se borili protiv partizana, ali i protiv snaga Draže Mihailovića, vođe Jugoslovenske vojske u otadžbini. Zbog ove odluke, mnogi njegovi nekadašnji saborci su ga smatrali izdajnikom.
Kako je rat odmicao, njegov uticaj je slabljen, a njegovi odredi su postajali sve nebitniji u vojnom smislu. Krajem rata, napustili su ga i poslednji sledbenici.
Hapšenje i smrt
1944. godine, Pećanca su zarobili pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnici Draže Mihailovića). Zbog njegovih veza sa okupatorom, streljan je maj/jun 1944. godine pod nerazjašnjenim okolnostima.
Njegova smrt označila je kraj jednog od najkontroverznijih četničkih vođa, čija uloga u istoriji ostaje predmet debata – neki ga vide kao heroja srpskog otpora protiv Bugara, dok ga drugi smatraju izdajnikom zbog saradnje sa nacistima.
Kosta Pećanac bio je jedna od najvažnijih ličnosti srpske vojne istorije u prvoj polovini 20. veka. Od heroja Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, preko političkog delovanja između dva rata, do kontroverzne uloge u Drugom svetskom ratu – njegov životni put bio je ispunjen preokretima.
Njegova uloga u Topličkom ustanku 1917. godine ostaje deo slavne srpske istorije, dok njegov kasniji politički put i saradnja sa okupatorima bacaju senku na njegovu ratnu slavu.